Čovječe tak dugo nisam sjeo pisat o tome šta se događa u mom životu, da polu ne znam ne samo o čemu bi, već ni u kojem formatu…
S obzirom da sam uglavnom u društvu repera i onih koji se tako osjećaju, često pitanje koje se postavi kak bi se prašina digla je „gdje je nestao pravi rap?“ Pojavom trapa i srodnih mu žanrova, ekipa se počela žalit kako je to sve danas banalno, samo se priča o nekim površnim temama, nema pravih lirika itd. Pa šta nije bilo isto pitanje prije nepunih 20 godina? Samo što se nisu vodile borbe unutar istog žanra, već su ogorčeni rokeri imali kaj za reć. Danas su se oni smirili, samo malo tiše negoduju, kao recimo Liam Gallagher.
Al opet dolazi do problema jer sad im preuzimaju i obleku, pa ćeš danas vidjet na stageu Kanye Westa s Iron Maiden majicom, ne znajući dal on to fakat sebi raspali doma ili ne. Ljudi su recimo prilično sigurni za Biebera da nikad nije bio dio tog đira, ali lik bez problema napravi merch za svoju turneju u nekom heavy metal fontu.
E sad, to se u Americi nadovezuje na onu cijelu spiku gdje bijelci preuzimaju crnačku kulturu i onda ju predstavljaju svojom i uz to masno zarade. E a kak Bieber oponača crnce, koji sad oponašaju metal kulturu koja je iz ovog ili onog razloga dominantno bijela, gdje to našeg Justina smiješta? U javnom medijskom blaćenju s Marilynom Mansonom, eto di. To ti je onaj našminkani koji si je navodno odstranio red rebara da bi imao lakši pristup svom međunožju, ak me kužiš… I Justin gubi jer je Manson jednostavno totalni savage. Ali zastranio sam malo…
Sad se vode borbe unutar hip hop zajednice gdje je klasični boom bap zvuk na jednoj, a moderniji trap zvuk na drugoj. Često se čini kako starija garda zauzima stav, kako trap nema nikakve suštine jer se samo repa o drogi i striptizetama, što je u većini slučajeva stvar. Ali ono što je bitno reć tu je da je suština trapa vrlo durgačija. On je tu da bude podloga dobroj zabavi, i nema toliko izraženu želju da se recimo bavi nekim teškim društvenim temama, i ono što je moja poanta je da je to sve okej. Sad je jednostavno taj zvuk uzeo maha, i to će bit tako dok ne dođe nešto drugo. I onda će treperi bit ti koji će naglašavat kak je u njihovo doba bilo drugačije (čitaj: bolje). vh1 je nedavno izrokao hip hop honors, di su se novi i stari spojili i zajedno odali počast zlatnim devedesetima. To je ta brija koja mi se najviše sviđa: „poštuj staro, prigrli novo“. A ne ovo di je ekipa najjača kad je doma za svojom tipkovnicom. Prije su se neduglasice u hip hopu riješavale dobrim rimama u battle-u, a ne u onih 120 znakova kolko iz možeš natipkat na Twitteru.
Za sve „prave repere“, danas u Ljubljanu (Kino Šiška) dolazi veliki Ghostface Killah, član Wu-Tang Clana. Hype!
