Mladi alpski skijaš, član ˝A˝ reprezentacije Hrvatske, 25-ogodišnji Filip Zubčić današnji je #enterpeople. Predstojeću sezonu sjajno je najavio pobijedivši u dvije utrke superveleslaloma u američkom Copper Mountain Resortu i to u jakoj međunarodnoj konkurenciji. Skijati je počeo sa 5 godina, a naučila ga je mama i to baš na Sljemenu. Kako Filip živi u Mlinovima, ispod Sljemena, tako u vrijeme Snježne kraljice, točnije na sam dan utrke iz svog kreveta ide pravac Sljeme. Rezultat karijere ostvario je u prvoj utrci alpskog skijanja na Zimskim olimpijskim igrama u Pyeongchangu, kada je u alpskoj kombinaciji zauzeo 12. mjesto.
Htjeli smo saznati nešto više o njegovom prvom susretu sa skijanjem i tome kako je mama utjecala na to di je danas.
Od pete, šeste godine sam se počeo natjecati, kraj vrtića – početak škole moglo bi se reći. Mama mi se bavila skijanjem u bivšoj Jugi, tako da me ona naučila skijati i ajmo reći nekako sam na Sljemenu to sve zavolio. Počeo sam svoje prve trke voziti gore, tako da je sve tako krenulo, spontano.
Zanimalo nas je imali li uzora, te koliko često trenira?
Uzora nekog nemam ni u životu ni u sportu već pokušavam biti jednog dana ja uzor mlađim skijašima. Trudim se doći do nekog vrha i ostvariti svoj cilj. Kad su pripreme stvarno puno treniramo. Kada smo na skijanju uvijek je skijaški trening ujutro, a popodne kondicija tako da ti je ispunjen dan treninzima, klopom i odmorom. Nema previše vremena za ništa drugo. Pripreme su ključne da se pripremiš za sezonu, da budeš fizički što bolji i da možeš sezonu odraditi maximalno dobro.
Nismo mogli izostaviti pitanja poput najdraže staze i najdraže utrke?
Sve staze imaju nekaj svoje zanimljivo. Možda mi je ova na Sljemenu sigurno jedna od najdražih, jer je jako zahtjevna. Trebaš biti dobro i skijaški i fizički potkovan. Ima puno zanimljivih staza što je fora kod skijanja, nije nikad sve isto nego je svaki put nešto novo.
U najboljem sjećanju sigurno Alta Badia, kada sam napravio najbolji rezultat, bio sam sedmi. To je bilo davno, prije četiri godine. Najveći iskorak u mojoj karijeri, jer sam startao 64-ti, a završio sedmi na toj utrci svjetskog kupa. To ću uvijek pamtiti i pokušat ću to, tj moram skinuti.
Planovi za budućnost su ˝skijati dokle god ću to moći i dok god ću to voljeti. Tko zna možda još 10 godina, a možda i više˝. Filipu želimo da skija što duže i da nastavi sa sjajnim rezultatima i u ostatku svoje karijere.
Ako si kojim slučajem propustio ovotjednu #enterpeople epizodu, poslušaj ju ovdje.
A ako i ti imaš nekoga na koga si ful ponosan i misliš da zaslužuje svojih pet minuta slave u eteru Entera, prijavi ga putem bilo koje od naših društvenih mreža, na mail [email protected] ili preko našeg WhatsApp-a na 09 97 97 99 99. Mikrofon čeka.
